Prapovijest i antika

U prapovijesnoj zbirci izloženi su kameni, koštani i keramički predmeti pronađeni u spiljama i gradinama na području Buzeštine. To su različito oruđe i oružje, dijelovi keramičkih posuda i drugi predmeti datirani od paleolitika do mlađeg željeznog doba.
Antička se zbirka sastoji od širokog dijapazona staklenih, metalnih i keramičkih predmeta koji potječu iz razdoblja rimske vladavine u ovim krajevima. Tako se mogu vidjeti lakrimariji, uljanice, oruđe i oružje, različito posuđe, nakit i drugi predmeti.

Lapidarij

U lapidariju se čuvaju rimski kameni spomenici, i to nadgrobni spomenici i dijelovi arhitekture, pronađeni na području Buzeštine, a datiraju se u prva tri stoljeća poslije Krista. Ovdje se čuvaju i kameni spomenici iz razdoblja venecijanske vlasti, te nekadašnji grb grada.

Rani srednji vijek

Ovdje su izloženi grobni nalazi iz dvaju nekropola s područja Buzeštine. Groblje Zajčji brč kod Velog Mluna datira se u VII i VIII st. i u njemu su pokapani novodoseljeni Slaveni i barbarizirani romanski starosjedioci. Groblje Mejica, jedno od najvećih u Istri, pripada slavensko-romanskim graničarima bizantskog kaštel Buzet. U oba se među grobnim prilozima ističu noževi, koštani češljevi i nakit među kojim posebno mjesto zauzima naušnica buzetskoga tipa. Ističe se i ukrašena keramika domaće izrade iz kaštela Petrapilosa.

Gradska ljekarna

U buzetskome se Muzeju čuva i dio inventara gradske ljekarne u Buzetu koja je u vlasništvu obitelji Fermeglia djelovala sve do 1943.g. Sačuvan je dio originalnih vitrina koje se dopunjuju ljekarničkim priborom i drugim predmetima koji su se mogli rabiti u ljekarni.

Kuhinja

Kuhinja je oduvijek bila najvažniji dio istarske kuće, mjesto gdje su se oko “ognjišća” na klupama i tronošcima ukućani okupljali i uz “lumin” razgovarali i provodili večer čekajući da domaćica zgotovi obrok. U kuhinji se još nalazi i stol i stolice, drveno i keramičko posuđe, te niz drugih predmeta neophodnih u svakodnevnom životu.

Narodne nošnje

U vitrinama ove prostorije izložene su muške i ženske narodne nošnje Ćićarije. Tu su gogran, brnovreke, opanci, cokule, kamižot, kanica, tabar (sukneni kaput), odjevni predmeti domaće izrade. Ovdje su i narodni instrumenti mišnice i dvojnice, te tkalački stan izrađen u Črnici.

Ostavština Slavomira Cerovca

Slavomir Cerovac (1902. – 1979.), na Buzeštini poznat kao Miro Blažinčić, bio je jedan od utemeljitelja i prvi djelatnik Zavičajnoga muzeja u Buzetu. Neumorno je prikupljao muzejsku građu, te stvarao i vlastitu zbirku predmeta koje je pronalazio u Buzetu i bližoj okolici. Sakupio je “sadržajno bogatu i brojčano opsežnu ostavštinu, koja tematskim karakterom predmeta pokriva različite aspekte života i rada, od etnografskih predmeta ruralnog stanovništva do zametaka građanskog života”. Njen temeljiti pregled pokazao je kako se “zbirka sastoji od namještaja, slika, hladnog i toplog oružja, militarije, keramike, satova, svjećnjaka, gramofona, pegli, mlinaca za kavu, lula, tabakera, znački, numizmatike, poštanskih maraka, glazbenih instrumenata, etnografskih predmeta, različitih dokumenata, arheoloških i geoloških nalaza i variae”

Reprezentativni primjerci iz zbirke smješteni su u dvije sobe na 1. katu Muzeja.

U prvoj sobi nalazi se namještaj građanske blagovaonice s kraja XIX stoljeća, a ističe se velika rezbarena vitrina s mramornom pločom, rezbareni stol, stolice i sofa. Na zidovima se nalaze i slika koje prikazuju Sv. Martina i prosjaka iz XVIII stoljeća i slika s prizorom uskrslog Krista, gdje se u donjem desnom kuti vidi i tršćanska katedrala Sv. Justa. Sliku je 1894. potpisao Ermenegildo De Troi, koparski slikar s kraja XIX i prve polovice XX stoljeća. Izloženi su i manji predmeti: tanjuri, zdjele i slično

Središnja soba palače Bocchina – Bigatto, sjedišta Zavičajnog muzeja u Buzetu, koja se spominje kao „camera di mezzo“, druga je soba u nizu posvećena kolekcionaru Slavomiru Cerovcu. U njoj – Salonu Zbirke Blažinčić – izložen salonski namještaj s kraja XIX stoljeća, koji se sastoji od sjedeće rezbarene garniture, škrinje, vitrine i komode. Od vrijednijih predmeta valja istaknuti kaminski sat u empire stilu s pogonom na oprugu (tokareno, rezbareno i pozlaćeno drvo) s brojčanikom s natpisom Tobias Flaschge, koji je bio urar u Beču i djelovao između 1788. i 1831.godine.

Kao strastveni kolekcionar, Slavomir Cerovac sakupljao je široki dijapazon predmeta, primjerice satove, glačala, uljane svjetiljke, bočice alkoholnih pića, bukalete i različite druge predmete.

Salon obitelji Marinac

U ovoje je sobi izložen komplet salonskog namještaja iz kuće Marinac u Buzetu, na Fontani. Sastoji se od dvije buffet-vitrine s mramornim pločama i umetnutim zrcalima, stolom i stolicama. Rezbarije na vitrinama prate dekoracije na stolicama što potvrđuje da su i izvorno činili jedinstveni komplet. Stilski odgovaraju elementima kasne secesije, kraj 20-tih odnosno početak 30-ih godina XX stoljeća. U salonu je i nešto mlađi divan, šivaća mašina, luster, muzička kutija s prikazom svete obitelji i dvije uokvirene reprodukcije s kraja XIX stoljeća.

Članovi obitelji Marinac generacijama su bili mlinari koji su posjedovali treći mlin na izvoru Sveti Ivan i veliki zemljišni posjed. Godine 1931. počinje izgradnja Istarskog vodovoda i tadašnje vlasti u Kraljivini Italiji ruše prva četiri mlina na izvoru. Vlasnici su dobili izdašnu novčanu naknadu za izgubljenu djelatnost i posjede. Mlinar Anton Marinac (1879. – 1941.g.) dobio je naknadu od 270.000 tadašnjih Lira čime je za svoju brojnu obitelj otkupio stambenu katnicu na Fontani, tzv. Katarucovu hišu, koja je u kolektivnoj memoriji ostala upamćena kao Marinčeva hiša.

Antifašistička borba na Buzeštini

Ovdje možemo pratiti događaje koji su prethodili sveopćem ustanku stanovnika Buzeštine za oslobođenje od fašističkog jarma Kraljevine Italije i Njemačke. Prikazani su ljudi i događaji koji su ostavili neizbrisiv trag u borbi za konačno priključenje Buzeštine i Istre matici Hrvatskoj, te izbor oružja, originalnih dokumenata i predmeta iz toga razdoblja.