Andrej Zbašnik – Medijska progresija

Likovno – poetski prostor ovih slika u sebi ujedinjuje medij fotografije, digitalno manipulirane fotografije, slike, i klasično slikarstvo. Naime, autor je fotografirao vedute grada Buzeta i prenosio ih na apstraktne slike. Tim postupkom sintetski je ujedinio apstraktnu likovnu gramatiku i figuralni motiv veduta. Slikarske instalacije su uokvirene papirnatom ljepljivom trakom iscrtanom crnim flomasterom po sredini, što simbolizira energetsku osnovu koja sve povezuje u jednu cjelinu.
Andrej Zbašnik, slikar, pjesnik, romanopisac, konceptualni umjetnik, rođen je 16.06.1976. Diplomirao je 1999. godine na Filozofskom fakultetu u Rijeci, odsjek za likovnu kulturu i stekao stručni naziv profesor likovne kulture. Općenito, u svojem se likovno umjetničkom – istraživačkom radu bavi problemom medija slikarstva, pisanog teksta, fotografije, videa, performansa, likovne instalacije i konceptualne umjetničke prakse.
Otvorenje izložbe bit će u petak 9.10. u 18:00 sati

Predavanje, projekcija filmova i izložba “O starom Hotelu Fontana”

“O starom Hotelu Fontana”, predavanje Matije Nežića, izložba autora Saše Nikolića te projekcija filmova Mira Petohleba, iz ciklusa “Buzet u sjećanjima – Memoria Pinguentina”, održat će se u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta “Augustin Vivoda” u petak, s početkom u 18 sati u Zavičajnom muzeju, u povodu nacionalne manifestacije Noći muzeja.
Sagrađen sredinom XIX. stoljeća i srušen u kolovozu 1981. godine da bi se potom na njegovom mjestu izgradilo novo hotelsko zadnje, stari hotel generacijama Buzećana bio je nezaobilazno mjesto na kojem su se odvijali brojni susreti, svadbe, zabave i društvena događanja. Kompleks zgrada oko hotela obuhvaćao je trgovinu, vinski podrum, skladišta, benzinsku stanicu i radionu vlasnika obitelji Cerovaz koja je svime time upravljala do 1945. godine.
Nekadašnji hotel u Buzetu, još uvijek je u kolektivnoj memoriji ljudi koji pohodili njegove sale i terasu, koji su objedovali, veselili se i često puta igrali briškulu i trešete, remi ili preferans za njegovim stolovima i kojima je, unatoč suvremenom i modernom zdanju nastalom na njegovim temeljima, ostao neke vrste žal za prohujalim vremenima i mjestom na križanju putova gdje su se zaustavljale kočije, pa onda autobusi i automobili putnika – namjernika. U tom veselom žamoru i užurbanom hodu konobara i zaposlenika staroga hotela s jedne strane i spokoja domaćih gostiju s druge strane, zrcalio se ondašnji Buzet otvoren tada kao i sada svima koji su odlučili u njemu odmoriti se, prespavati ili se zadržati neko vrijeme.