Subotina po starinski je program kulturno-turističke revitalizacije Starog grada, koji obuhvaća više segmenata kulturne, zabavne, gastro, eno, etno i druge ponude – osmišljen na način da prezentira cjelokupni život staroga Buzeta na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće (kostimi, hrana, piće, proizvodi, glazba, običaji…).
Buzetska starogradska jezgra postaje toga dana prirodna pozornica na kojoj se odvija jedinstvena predstava – “prikazanje” u kojemu su “glumci” žitelji Buzeta. Manifestacija koja je i dobitnica prestižne nagrade TZ Istarske županije “Zlatna koza” za 2005. godinu, svakim svojim novim izdanjem privlači sve veći broj domaćih i stranih posjetitelja.
U sklopu manifestacije realiziraju se ove programske cjeline:
- Sajam na Loparu
- Prezentacija starih zanata na Pijacaletu
- Koncert tradicijske glazbe na Veloj šterni
- Pučki teatar na Baštionu
- Etno magistrala starih obrta (kovačnica, pekara, češljara, lončarstvo, pletarstvo, tkalački stan…)
- Prezentacija novih kostima
- Magistrala domaćih gastro-delicija
- Kulturna ponuda: muzejske zbirke i kulturno-povijesni spomenici Buzeta
- Glazbena magistrala: gunjci, orkeštrine, kantaduri, trieštine…
- Zabava: ulični zabavljači i žongleri, gutači vatre, klaunovi…
Manifestacija je inspirirana izvornom tradicijskom pučkom feštom, sajmom koji se pod nazivom Subotina, održavao redovito svake godine početkom rujna, od subote prije Male gospe (08.9.) do subote poslije Male gospe, u ulici prema Starom gradu, od zavoja do Velih vrata, na Loparu pa sve do trga ispred župne crkve. Tako je to bilo, prema usmenoj predaji, kroz cijelo 19.st. i prvu polovicu 20. st.. Nije nam poznato od kada se običaj udomaćio, koje su se godine održale prve Subotine (moguće i prije 19. st.), no sasvim je jasno da se Subotina u takvom obliku pučke fešte definitivno ugasila s početkom drugog svjetskog rata. U poslijeratnom razdoblju svi su se pokušaji oživljavanja Subotine sveli na skromnu organizaciju plesa i postavljanje ponekog prodajnog štanda, ali ubrzo je i to iščezlo.
Trebalo je proći dosta vremena da na površinu izroni nostalgija i sjeta za prošlim vremenima te da se započne s osmišljavanjem obilježavanja Dana Grada Buzeta na originalniji način. Od 1993. godine Subotina postaje i službeno Dan Grada, a revitalizacija tradicijske fešte isprva se godinama događa na Fontani, u sklopu koje se organizira niz sadržaja kulturnog, sportskog, gospodarskog, znanstvenog, turističkog, zabavnog i inog karaktera. Jedna od najvećih atrakcija Subotine na Fontani jest priprema fritode od 2000 i više jaja s tatufima, koja privuče u Buzet ogroman broj posjetitelja željnih dobre zabave. Najčešće na glavnom buzetskom trgu brojne goste zabavlja neko renomirano ime iz svijeta glazbene estrade.
Nakon deset godina takve Subotine, pojavila se ideja da se u te svečane rujanske dane oživi i starogradska jezgra. Godine 2002. prvi se put organizira u Strom gradu “Subotinu po starinski”. Nastoji se upriličiti samanj u što izvornijem obliku. Dovode se na Lopar svirači tradicijskih instrumenata (bajsi, vijulini, armonike, trombe…), pjevači, a posjetiteljima se nudi jela domaće istarske kuhinje i prikaz pripreme takvih specijaliteta. Muzej otvara posjetiteljima svoja vrata kao i vrata nekoliko dislociranih etno-postava. U glavnoj crkvi Uznesenja BDM upriličuje se svečana misa, a organizira se i mala tržnica – merkat s domaćim proizvodima. U Stari se grad pomalo vraćaju neke stare uzance, dijalektalna riječ, domaća muzika, izvorna istarska kuhinja… Tako je započela svoj hod “Subotina po starinski”.
Novim je Projektom predviđeno da se manifestacija proširi na cjelokupni prostor starogradske jezgre, da se raznim sadržajima i programima obogati svaki kutak, svaki trg, ulica, šetalište u starogradskoj jezgri kako bi se ona i na taj način oživjela, revalorizirala i turistički prezentirala potencijalnim posjetiteljima. Osnovna je ideja bila ponuditi nekoliko novih sadržaja, ekskluzivno vezanih uz Buzet, npr. Etno-magistralu starih obrta, a to je značilo obnoviti, sanirati i staviti u promocijsku funkciju sve stare radionice i obrte koji su u ne tako davnoj prošlosti bili vrlo koncentrirani upravo u buzetskome Starom gradu. Zaživjela je tako npr. stara gradska pekara, stara kovačija, stara radionica za izradu češljeva, žnjidarija…a razmišlja se i o postolaru, metlaru, tkalcu, uljaru, lončaru, pletaču košara, malinaru na pištrin….Te su radionice dislocirane po Starome gradu, a njihov je inventar, u cijelosti ili fragmentarno očuvan i u sastavu Zavičajnoga muzeja. Stari zanati koji nemaju svoje stalne prostore u čvrstim objektima, prezentiraju se na Pjacaletu – trgu starih obrta, a majstori dolaze i iz raznih krajeva Istre i šire.
Kao specifičnost ponudili smo i Magistralu medicu tj. ponudu ljekovitih proizvoda nastalih u priručnim radionicama buzetskih travara i proizvođača ljekovitih napitaka. Zasjala je tako i stara buzetska apoteka s originalnim namještajem i sitnim inventarom, u kojoj se nude čajevi, vina, rakije, tinkture, masti, začini…
Posjetiteljima su naročito zanimljeve Gastro-magistrala s ponudom domaće kuhinje (maneštra, bobići, palenta, fuži, njoki, šugo, kapuz, skrob, pršut iz kašetina, ovčji sir, skuta, kobasice, kolačići…) i Eno-magistrala s ponudom vrsnih buzetskih vina, a koja nudi i prezentaciju proizvodnje mošta (posebno stare rane sorte portugalke), naravno ukoliko je godina rodna i grožđe zrelo u to vrijeme.
Zatim je tu neizostavna Art-magistrala koja nudi likovne izložbe u muzejskom prostoru, u atelijeru Ivančić te na otvorenom, a uz koju se često vezuje i promocija članova Buzetske likovne radionice.
Posebnost je ove manifestacije što ona želi biti što autentičnija, što izvornija. Stoga se velika pažnja pridaje izboru glazbe, glazbenih instrumenata, repertoara, izvođača. Razdoblje koje predstavljamo “voljelo” je gunjce, armonike trieštine, male orkeštrine, kantadure… temperiranu glazbu koja je dolazila sa zapada i sjeverozapada. Ta je glazba pala na plodno tlo i ostala do danas očuvana na ovim prostorima, potiskujući vjerojatno dotadašnje žanrove netemperirane glazbe poput pjevanja na tanko i debelo. U okviru “Subotine po starinski” posebnu draž ima mali Končertin tradicijske glazbe koji okuplja sve glazbene oblike i glazbene sudionike “Subotine po starinski”.
Inače, manifestacija se proteže kroz cijeli dan, u nedjelju, nakon Subotine na Fontani. Započinje u 12 sati kampelanjem, podizanjem zastave, ulaskom stoljetne Sokolske glazbe u Grad i “napovedanjem” događaja koji će se zbivati na pojedinim mjestima u gradu prema unaprijed utvrđenoj satnici. Naime, na svaki puni sat, na nekom od trgova zbiva se poneki jači program: npr. koncert na Veloj šterni, pučki teatar na Baštionu, vela maša u crkvi, prezentacija novih kostima, veliki ples na trgu pred crkvom…itd.
A prolaznik će šetajući starogradskim ulicama i trgovima primijetiti čitav niz oštarija uz koje sviraju gunjci i prolaze najrazličitiji kostimirani likovi iz prošlosti (špacakamin, škovacin, đelatajo, picaferaj, pompjeri, fotografi, žongleri, bubjari, glasnici, prodavači novina, medig i medicinska sestra, notajo i avukat, jandarmi i tati, štroliga, dikajine, šinjore i guspoda, kmeti i težaki, merkanti, artišti, kogi, malinari, meštri od sakiga dela…).
Posebnu draž ima merkat – tržnica na Loparu. To je zapravo naizvorniji dio Subotine kao sajma, mjesta i vremena kada se mogla kupiti roba. Stoga se i danas, upravo na Loparu,na južnom šetalištu Staroga grada, na lijepo uređenim štandovima, nude najrazličitiji domaći proizvodi: voće, povrće, vino, rakija, sir, skuta, kolačići, ulje, začini, slatkiši, sitnice za kuću, suveniri i razne dekoracije. Tržnica se nadovezuje na postojeće bitege kao što su Bitega ud sega, Bitega ud kafe, Bitega ud bjankerije – Mariška, Bitega Albino…te stvarne prodavaonice suvenira koje su i inače otvorene u Starom gradu.
Svake se godine nastoji ponuditi neki novi sadržaj kao atrakcija (kmet s tuvuron, jandarmi na konju i tati, štroliga, pompjeri, Šavrini, pljočkari …) i neki novi suvenir (piquentin- novčić od Subotine, Buzetski biškot, kolačići, šugaman, tavajol, đornal..)…
Želja nam je da svaki posjetitelj osjeti tu isprepletenost zvukova, okusa i mirisa, da osjeti toplinu staroga buzetskog govora, da osjeti dah starine i prohujalih vremena. Da poželi, i pokuša, zašto ne, i sam postati dio te lijepe priče. Vratiti se u neka stara, da li bolja?, u svakom slučaju mirnija, manje stresna i, sasvim sigurno, vedrija vremena.
Mnogi su Buzećani u ovoj manifestaciji prepoznali svoje korijene, ponovno su otkrili svoj grad, vrijednosti u njemu, baštinu koja je stoljećima ovdje snivala svoje snove čekajući da ju netko prigrli. Mnogi su ovdje skladno zaplesali uz starinsku orkeštrinu, uz gunjce, bez razglasa i bez suvišne buke…Nazdravili su si i popili mižol vina uz razgovor na temu ” kako je nekad bilo”. I mladi su zdušno prihvatili manifestaciju i našli svoje mjesto u njoj. Oni su naša stalna potpora, a mnogi od njih i izuzetno aktivno sudjeluju u osmišljavanju pojedinih programa. Čak su i djeca pronašla nešto za sebe: ponajprije su im zanimljivi žongleri, gutači vatre, klaunovi, mađioničari…a drago im upoznati i stare igre poput trilje ili mlina, laštika, šćinka…Od ove im godine pripremamo i poseban prostor: Đardin za otroke s nizom njima primjerenih sadržaja gdje će se osjećati ugodno i zaigrano dok im roditelji obilaze druge punktove. S djecom će raditi tim dječjih animatora.
ORGANIZATORI MANIFESTACIJE: GRAD BUZET, POU “AUGUSTIN VIVODA” BUZET, TZG BUZETA