Raspjevana Buzeština je smotra kulturno-umjetničkog, glazbenog amaterskog stvaralaštva na Buzeštini. Pokrenuta je 1974. godine kao dječja priredba pod naslovom “Djeca Buzeštine pjevaju i sviraju”, no već je 1976. godine preimenovana u “Raspjevanu Buzeštinu”, a koncepcijski se otvorila prema svim uzrastima, oblicima, žanrovima i izričajima amaterskog kulturnog stvaralaštva. Nastala je tako manifestacija koja se u proljeća selila iz mjesta u mjesto na Buzeštini, odlazeći u posjet publici, postajući tako putujućom karavanom raspjevanih entuzijasta koji su svoje umijeće osim po okolnim naseljima Buzeštine, naposljetku predstavili i publici u buzetskom Narodnom domu, na velikoj završnici.

Kada su prije punih trideset godina dupkom punu veliku dvoranu ročkog Doma kulture preplavili veseli zvuci stare Mihčeve polke s Vrhuvštine, koja će postati stalna uvodna špica manifestacije, zacijelo nitko od prisutnih nije mogao pomisliti da će priredba pod tadašnjim naslovom “Djeca Buzeštine pjevaju i sviraju” prerasti u pravu veliku smotru kulturno-umjetničkog stvaralaštva glazbenih amatera Buzeštine okupljenih uglavnom unutar dva, a neko vrijeme i tri, kulturno-umjetnička društva ovog područja te brojnih pojedinaca i grupa koje se određenim glazbenim izričajem bave samostalno i izvan spomenutih udruga. A dogodilo se upravo to.
Priredba je postala specifična glazbena manifestacija, jedinstvena u Istri, neka vrsta prikaza ili smotre cjelokupnog jednogodišnjeg amaterskog glazbenog stvaralaštva na Buzeštini, a njeni su sudionici postali članovi putujuće glazbene karavane koja je svake godine s početkom proljeća krenula na svoje raspjevano putovanje širom Buzeštine, hrleći u susret svojoj vjernoj publici, tada, prije tridesetak godina, itekako željnoj i pjesme, i svirke, i plesa, i veselja, i druženja i zabave. Bile su to godine kada je tek poneko bolje stojeće domaćinstvo imalo televizor, gramofon, automobil… Plesne večeri bile su vezane uglavnom uz ljetne sajmove, a susreti s pravim velikim zvijezdama estrade bili su vrlo rijetki i kada bi se dogodili, o njima bi se pričalo kao o čudu. Možda je upravo zbog toga ova glazbena karavana, koja je sa sobom donosila živu glazbu, a često i gostovanja tada popularnih istarskih pjevača, bila tako toplo i radosno dočekivana u svim mjestima gdjegod se zaputila.
Manifestacija je pokrenuta na inicijativu dvojice prijatelja, entuzijasta, glazbenih zanesenjaka: Renata Pernića, tadašnjeg predsjednika KUD-a “Roč” i Silvana Pavletića, tada predsjednika GD “Buzet”. Zamisao je bila da se organizira natjecanje djece koja će pjevati prilagođene dječje pjesmice uz pratnju živog orkestra oformljenog upravo za tu prigodu, a sud o najboljima donosit će publika u dvorani. Na prvoj priredbi održanoj 1974. godine, odlukom publike, pobijedio je desetogodišnji Valdi Mandalenić iz Buzeta s pjesmom “Tike, tike tačke”.
Sljedeće godine, manifestacija nije održana, ali su zato izvršene detaljne pripreme i utvrđena nova koncepcija prema kojoj će se program manifestacije sastojati iz više dijelova, a uz djecu pjevače i zabavni orkestar, okosnicu programa činit će masovnije sekcije kulturno-umjetničkih društava te niz drugih glazbenih zanesenjaka grupa i pojedinaca koji osjećaju želju da iskažu svoje umijeće. Priredbe će se održavati tijekom ožujka i travnja u više mjesta Buzeštine pa čak i u poduzećima i tvornicama, a manifestacija će se okončati završnom priredbom i zajedničkim druženjem u Buzetu.
Manifestaciju je imenom “Raspjevana Buzeština” krstio ročki pjesnik Vlado Pernić koji joj je ostao vjeran u ulozi dugogodišnjeg voditelja organizacije priredbi, koordinator programa i do danas stalni voditelj konferanse. Organizator prvih deset “Raspjevanih Buzeština” bilo je Kulturno umjetničko društvo “Roč”, a za narednih dvadeset godina organizaciju preuzima Narodno sveučilište “Augustin Vivoda” iz Buzeta.
Tijekom tri desetljeća održano je preko stotinu priredbi “Raspjevane Buzeštine” na kojima je sudjelovalo u prosjeku dvjestotinjak sudionika po priredbi. Glazbena karavana posjetila je gotovo sva veća mjesta Buzeštine. Uz Buzet i Roč, brojne raspjevane večeri pamte mještani Vrha, Sovinjaka, Krušvari, Livada, Lanišća, Sv. Martina, Istarskih toplica, Sv. Duha te radnici tadašnjih radnih organizacija – tvornica Cimos, Drvoplast i Nada Dimić. Ogroman je broj suorganizatora, sponzora i donatora, pojedinaca i firmi, koji su pružali potporu manifestaciji, a svih trideset godina pokrovitelj manifestacije bila je Općina Buzet, odnosno Grad Buzet. Još i danas se pamte veličanstveni dočeci koje su vrijedni mještani priređivali karavani: prave izložbe kolača, svakojake slastice, topli kruh ispod črepnje, sklede pune biga, domaća vina i ljekovite rakije, pjesma iz duše, spontani zagrljaji i košare pune cvijeća.
Manifestacija je svake godine imala i svoj sportski kao i ekološki segment. Naime, prije svake priredbe, posebice početnih godina, organizirala su se sportska natjecanja u potezanju konopa, bacanju kugle, boćanju i sl., a redovito su se u mjestima koja će ugostiti karavanu organizirale rabote, uređivale zelene površite, a često su se (u suradnji s Turističkom zajednicom) vlasnici najljepših okućnica, vrtova i balkona posebno nagrađivali. Žene su pak dale poseban obol manifestaciji iskazujući svoje umijeće i maštovitost na brojnim izložbama kolača i ručnih radova.
S velikom srdačnošću pamte se i svi gosti “Raspjevane Buzeštine”, među kojima skladatelji: Slavko Zlatić i Nello Milotti; pjesnici: Miroslav Sinčić, Ada Klarić, Daniel Načinović, Milan Rakovac; likovni umjetnik Galiano Zanko; pučki zabavljači “Jurina i Franina”; Mješoviti pjevački zbor iz Marušići; Klapa “Medulin”; zabavni pjevači: Mirko Cetinski, Lidija Percan, Toni Kljaković, Mladen Bakić, Angelo Tarticchio, Vesna Nežić – Ružić, Bruno Krajcar, Korisne igračke, In vino veritas…
A tu vojsku od dvadesetak tisuća pjevača, svirača, plesača, recitatora i glumaca, sve entuzijasta koji su rasli uz Raspjevanu Buzeštinu i živjeli za Raspjevanu Buzeštinu, zdušno očekujući svako novo proljeće i start karavane, činili su: djeca pjevači, amateri pjevači, članovi dječjeg orkestra, članovi zabavnog orkestra, ročka i buzetska limena glazba, ročki muški i mješoviti pjevački zbor, buzetski mješoviti pjevački zbor, buzetske klape “Buzet” i “Pinguentum”, muška i ženska klapa “Roč”, buzetsko i ročko folklorno društvo, buzetski Big band i Šugo band, ročki gunjci “Kantin” i “Štrace”, gunjci iz Šćulci, Sv. Ivana, Krpani, Sovinjaka, harmonikaši, mišničari, mali roženičari, dječja folklorna sekcija, stare i mlade Lanišćice koje su zdušno bugarile, pjevači na tanko i debelo, polaznici glazbene škole i glazbenog tečaja pri Učilištu, članovi dramskih skupina KUD-a “Sloga” Sv. Martin, plesači i pjevači Udruge “Mali veliki mikrofon”… i još mnogi drugi glazbeni zaljubljenici koji su svoju kockicu ugradili u ovaj sasvim poseban glazbeni mozaik.
Veliki je broj institucija koje su nekad bile čvrsto vezane uz ovu manifestaciju Dječji vrtić “Grdelin”, buzetska Osnovna škola “Vazmoslav Gržalja”, Srednja škola Buzet, kao i područne škole Roč, Vrh, Lanišće, Livade, Sovinjak… Brojni su nastavnici, učitelji i voditelji (Renato Pernić, Miloš Pernić, Branko Pernić, Mladenka Cotić, Stevo Čanžar, Vlado Pernić, Branka Silić, Albert Zornada, Rikard Perčić, Benjamin Makovec, Fabio Vatovec, Mira Đusić, Milena Rušnjak – Draščić, Boris Grželj, Mladen Šverko, Alan Poropat…) uvježbavali djecu pjevače, svirače, recitatore, glumce i pojedine sekcije kulturno-umjetničkih društava i udruga.
Kolektivna memorija Buzećana pamti sve kadrove ove dugovječne, putujuće priredbe, koja je ostvarila svoj cilj, svoju misiju: otkrila je i prezentirala brojne glazbene talente, otvorila vrata i dala ideju mnogim drugim manifestacijama i što je najvažnije, podržavala je i prezentirala rad čitave jedne vojske neumornih ljudi koji su svoje slobodno vrijeme utkali u kulturno-glazbeni život Buzeštine.
Autorica teksta: Mirjana Pavletić.