KIK Fest – Festivala klapa Istre i Kvarnera

Festival istarskih klapa i vokalnih skupina, dvodnevna je natjecateljska godišnja priredba na kojoj nastupaju klape i pjevačke skupine. Održava se od 1998. godine u Buzetu posljednjeg vikenda u ožujku. Nastao je iz Susreta klapa Istre i Primorja “Pivajući sva smo blaga stekli”, kojega su 1994. godine utemeljili Turistička zajednica Grada Buzeta i Pučko otvoreno učilište “Augustin Vivoda” Buzet. Na festivalu nastupaju ženske i muške klape i pjevačke skupine, raspoređene u večer ženskih, odnosno večer muških klapa. Pravo natjecanja imaju samo klape i pjevačke skupine iz Istre. Svaka od njih izvodi po dvije pjesme. Festivalski repertoar obuhvaća dalmatinske klapske pjesme s Omiškog festivala, harmonizacije napjeva s elementima glazbenog i izvanglazbenog izričaja Istre, Kvarnera i Hrvatskoga primorja te autorske skladbe. Najviše skladbi koje se izvode na Festivalu istarskih klapa pripada skupini dalmatinskih klapskih pjesama.

Autorica teksta: mr. sc. Mirna Marić

Raspjevana Buzeština

.je smotra kulturno-umjetničkog, glazbenog amaterskog stvaralaštva na Buzeštini. Pokrenuta je 1974. godine kao dječja priredba pod naslovom “Djeca Buzeštine pjevaju i sviraju”, no već je 1976. godine preimenovana u “Raspjevanu Buzeštinu”, a koncepcijski se otvorila prema svim uzrastima, oblicima, žanrovima i izričajima amaterskog kulturnog stvaralaštva. Nastala je tako manifestacija koja se u proljeća selila iz mjesta u mjesto na Buzeštini, odlazeći u posjet publici, postajući tako putujućom karavanom raspjevanih entuzijasta koji su svoje umijeće osim po okolnim naseljima Buzeštine, naposljetku predstavili i publici u buzetskom Narodnom domu, na velikoj završnici.

Kada su prije punih trideset godina dupkom punu veliku dvoranu ročkog Doma kulture preplavili veseli zvuci stare Mihčeve polke s Vrhuvštine, koja će postati stalna uvodna špica manifestacije, zacijelo nitko od prisutnih nije mogao pomisliti da će priredba pod tadašnjim naslovom “Djeca Buzeštine pjevaju i sviraju” prerasti u pravu veliku smotru kulturno-umjetničkog stvaralaštva glazbenih amatera Buzeštine okupljenih uglavnom unutar dva, a neko vrijeme i tri, kulturno-umjetnička društva ovog područja te brojnih pojedinaca i grupa koje se određenim glazbenim izričajem bave samostalno i izvan spomenutih udruga. A dogodilo se upravo to.
Priredba je postala specifična glazbena manifestacija, jedinstvena u Istri, neka vrsta prikaza ili smotre cjelokupnog jednogodišnjeg amaterskog glazbenog stvaralaštva na Buzeštini, a njeni su sudionici postali članovi putujuće glazbene karavane koja je svake godine s početkom proljeća krenula na svoje raspjevano putovanje širom Buzeštine, hrleći u susret svojoj vjernoj publici, tada, prije tridesetak godina, itekako željnoj i pjesme, i svirke, i plesa, i veselja, i druženja i zabave. Bile su to godine kada je tek poneko bolje stojeće domaćinstvo imalo televizor, gramofon, automobil… Plesne večeri bile su vezane uglavnom uz ljetne sajmove, a susreti s pravim velikim zvijezdama estrade bili su vrlo rijetki i kada bi se dogodili, o njima bi se pričalo kao o čudu. Možda je upravo zbog toga ova glazbena karavana, koja je sa sobom donosila živu glazbu, a često i gostovanja tada popularnih istarskih pjevača, bila tako toplo i radosno dočekivana u svim mjestima gdjegod se zaputila.
Manifestacija je pokrenuta na inicijativu dvojice prijatelja, entuzijasta, glazbenih zanesenjaka: Renata Pernića, tadašnjeg predsjednika KUD-a “Roč” i Silvana Pavletića, tada predsjednika GD “Buzet”. Zamisao je bila da se organizira natjecanje djece koja će pjevati prilagođene dječje pjesmice uz pratnju živog orkestra oformljenog upravo za tu prigodu, a sud o najboljima donosit će publika u dvorani. Na prvoj priredbi održanoj 1974. godine, odlukom publike, pobijedio je desetogodišnji Valdi Mandalenić iz Buzeta s pjesmom “Tike, tike tačke”.
Sljedeće godine, manifestacija nije održana, ali su zato izvršene detaljne pripreme i utvrđena nova koncepcija prema kojoj će se program manifestacije sastojati iz više dijelova, a uz djecu pjevače i zabavni orkestar, okosnicu programa činit će masovnije sekcije kulturno-umjetničkih društava te niz drugih glazbenih zanesenjaka grupa i pojedinaca koji osjećaju želju da iskažu svoje umijeće. Priredbe će se održavati tijekom ožujka i travnja u više mjesta Buzeštine pa čak i u poduzećima i tvornicama, a manifestacija će se okončati završnom priredbom i zajedničkim druženjem u Buzetu.
Manifestaciju je imenom “Raspjevana Buzeština” krstio ročki pjesnik Vlado Pernić koji joj je ostao vjeran u ulozi dugogodišnjeg voditelja organizacije priredbi, koordinator programa i do danas stalni voditelj konferanse. Organizator prvih deset “Raspjevanih Buzeština” bilo je Kulturno umjetničko društvo “Roč”, a za narednih dvadeset godina organizaciju preuzima Narodno sveučilište “Augustin Vivoda” iz Buzeta.
Tijekom tri desetljeća održano je preko stotinu priredbi “Raspjevane Buzeštine” na kojima je sudjelovalo u prosjeku dvjestotinjak sudionika po priredbi. Glazbena karavana posjetila je gotovo sva veća mjesta Buzeštine. Uz Buzet i Roč, brojne raspjevane večeri pamte mještani Vrha, Sovinjaka, Krušvari, Livada, Lanišća, Sv. Martina, Istarskih toplica, Sv. Duha te radnici tadašnjih radnih organizacija – tvornica Cimos, Drvoplast i Nada Dimić. Ogroman je broj suorganizatora, sponzora i donatora, pojedinaca i firmi, koji su pružali potporu manifestaciji, a svih trideset godina pokrovitelj manifestacije bila je Općina Buzet, odnosno Grad Buzet. Još i danas se pamte veličanstveni dočeci koje su vrijedni mještani priređivali karavani: prave izložbe kolača, svakojake slastice, topli kruh ispod črepnje, sklede pune biga, domaća vina i ljekovite rakije, pjesma iz duše, spontani zagrljaji i košare pune cvijeća.
Manifestacija je svake godine imala i svoj sportski kao i ekološki segment. Naime, prije svake priredbe, posebice početnih godina, organizirala su se sportska natjecanja u potezanju konopa, bacanju kugle, boćanju i sl., a redovito su se u mjestima koja će ugostiti karavanu organizirale rabote, uređivale zelene površite, a često su se (u suradnji s Turističkom zajednicom) vlasnici najljepših okućnica, vrtova i balkona posebno nagrađivali. Žene su pak dale poseban obol manifestaciji iskazujući svoje umijeće i maštovitost na brojnim izložbama kolača i ručnih radova.
S velikom srdačnošću pamte se i svi gosti “Raspjevane Buzeštine”, među kojima skladatelji: Slavko Zlatić i Nello Milotti; pjesnici: Miroslav Sinčić, Ada Klarić, Daniel Načinović, Milan Rakovac; likovni umjetnik Galiano Zanko; pučki zabavljači “Jurina i Franina”; Mješoviti pjevački zbor iz Marušići; Klapa “Medulin”; zabavni pjevači: Mirko Cetinski, Lidija Percan, Toni Kljaković, Mladen Bakić, Angelo Tarticchio, Vesna Nežić – Ružić, Bruno Krajcar, Korisne igračke, In vino veritas…
A tu vojsku od dvadesetak tisuća pjevača, svirača, plesača, recitatora i glumaca, sve entuzijasta koji su rasli uz Raspjevanu Buzeštinu i živjeli za Raspjevanu Buzeštinu, zdušno očekujući svako novo proljeće i start karavane, činili su: djeca pjevači, amateri pjevači, članovi dječjeg orkestra, članovi zabavnog orkestra, ročka i buzetska limena glazba, ročki muški i mješoviti pjevački zbor, buzetski mješoviti pjevački zbor, buzetske klape “Buzet” i “Pinguentum”, muška i ženska klapa “Roč”, buzetsko i ročko folklorno društvo, buzetski Big band i Šugo band, ročki gunjci “Kantin” i “Štrace”, gunjci iz Šćulci, Sv. Ivana, Krpani, Sovinjaka, harmonikaši, mišničari, mali roženičari, dječja folklorna sekcija, stare i mlade Lanišćice koje su zdušno bugarile, pjevači na tanko i debelo, polaznici glazbene škole i glazbenog tečaja pri Učilištu, članovi dramskih skupina KUD-a “Sloga” Sv. Martin, plesači i pjevači Udruge “Mali veliki mikrofon”… i još mnogi drugi glazbeni zaljubljenici koji su svoju kockicu ugradili u ovaj sasvim poseban glazbeni mozaik.
Veliki je broj institucija koje su nekad bile čvrsto vezane uz ovu manifestaciju Dječji vrtić “Grdelin”, buzetska Osnovna škola “Vazmoslav Gržalja”, Srednja škola Buzet, kao i područne škole Roč, Vrh, Lanišće, Livade, Sovinjak… Brojni su nastavnici, učitelji i voditelji (Renato Pernić, Miloš Pernić, Branko Pernić, Mladenka Cotić, Stevo Čanžar, Vlado Pernić, Branka Silić, Albert Zornada, Rikard Perčić, Benjamin Makovec, Fabio Vatovec, Mira Đusić, Milena Rušnjak – Draščić, Boris Grželj, Mladen Šverko, Alan Poropat…) uvježbavali djecu pjevače, svirače, recitatore, glumce i pojedine sekcije kulturno-umjetničkih društava i udruga.
Kolektivna memorija Buzećana pamti sve kadrove ove dugovječne, putujuće priredbe, koja je ostvarila svoj cilj, svoju misiju: otkrila je i prezentirala brojne glazbene talente, otvorila vrata i dala ideju mnogim drugim manifestacijama i što je najvažnije, podržavala je i prezentirala rad čitave jedne vojske neumornih ljudi koji su svoje slobodno vrijeme utkali u kulturno-glazbeni život Buzeštine.
Autorica teksta: Mirjana Pavletić.

Na Baštionu

Na Baštionu je godišnja književna manifestacija koja se održava treće subote u svibnju u Buzetu, u Starom gradu, na Baštionu, kod crkve sv. Jurja. Koncepcijski i programski manifestacija je književna u najširem smislu, nije ograničena vrstom (vidom) književnoga života i stvaralaštva, tj. njen program se iz godine u godinu mijenja i prilagođava aktualnim sadržajima, potrebama i mogućnostima, od književnih natječaja i promocija, obilježavanja književnih obljetnica i drugih programa posvećenih književnicima i njihovim djelima, pa do raznih književnih susreta, razmjena i gostovanja.Manifestacija nije ograničena lokalno ni regionalno. To podrazumijeva da se i u pogledu njene teritorijalne obuhvatnosti (sudionici, natječaji, gostovanja, razmjene) iz godine u godinu može mijenjati i prilagođavati, jednom to može biti programski buzetska manifestacija, drugi put županijska, istarska, regionalna, hrvatska, međunarodna. Na Baštionu je primarno književna manifestacija, ali redovito praćena i drugim sadržajima: likovnim izložbama, glazbenim programima, muzejskim, etnografskim, ekološkim i drugim akcijama i prezentacijama.

Organizacijski je manifestacija vezana uz buzetsko Pučko otvoreno učilište “Augustin Vivoda”, koje, radi utvrđivanja sadržaja manifestacije (programa za svaku godinu), osniva zaseban programski odbor. Manifestaciju bi u pravilu trebao financirati Grad Buzet i Istarska županija, a dio potrebnih sredstava mogao bi se pokriti i sponzorstvom. POU bi za pojedine programske sadržaje manifestacije mogao uspostavljati suorganizatorske odnose s određenim književničkim, likovnim, glazbenim i drugim organizacijama.
Središnji događaj prve manifestacije Na Baštionu (2007.godine) bila je promocija knjige Buzeštice – panorame buzetskoga suvremenog pjesništva.
Programski odbor:

  • Miroslav Sinčić, predsjednik
  • Vladimir Pernić, član
  • Elena Grah Ciliga, članica
  • Mirjana Pavletić, članica

Auto koncepcije: Miroslav Sinčić.

Mali veliki mikrofon

…je županijski festival mladih pjevača. POU “Augustin Vivoda” Buzet je od samih početaka (1998.) suorganizator festivala. Iskreno podržava ovu manifestaciju i njenog inicijatora i voditelja Alana Poropata koji je upravo kroz Udrugu “Mali veliki mikrofon” i njene programe uspio na kvalitetan način okupiti ogroman broj mladih i talentiranih ljudi. Oni su, zahvaljujući i ovakvim programima, dobro usmjereni, imaju mogućnost dokazati svoje sposobnosti, baviti se nečim što im je blisko i, konačno, svoje slobodno vrijeme (u)trošiti na pravi način.

A sama manifestacija, koja je od malog lokalnog dječjeg festivala prerasla u županijski festival mladih pjevača, za kojom interes pokazuje sve veći broj gledatelja, ali i sve veći broj sudionika (što se iz godine i godinu vidi na audicijama koje se organiziraju u više istarskih gradova ), govori i o kontinuiranoj kvaliteti, stalnom razvoju i o ozbiljnom pristupu organizaciji takve priredbe. Značajni su i popratni rezultati ove manifestacije koja je naše mlade glazbene talente iz Buzeta i Istre poslala u Đurđevac, u Makedoniju, Bugarsku, BIH, Crnu Goru…gdje su se oni, na tamošnjim međunarodnim festivalskim pozornicama izuzetno dobro snašli, a neki su se vratili i s osvojenim nagradama.

Mali mali mikrofon

…je lokalni dječji festival koji okuplja pjevače najmlađeg uzrasta, polaznike dječjeg vrtića. Inicijator Festivala je Alan Poropat, a manifestacija djeluje u sastavu Udruge “Mali veliki mikrofon”. Tradicionalno se organizira tijekom prosinačkih svečanosti i najčešće se vezuje uz blagdan sv. Nikole.
Za sudjelovanje na Festivalu djeca-pjevači dobivaju priznanja i prigodne poklone.

Plesomanija

Znanstveni skup Buzetski dani

Subotina po starinski

…je program kulturno-turističke revitalizacije Starog grada, koji obuhvaća više segmenata kulturne, zabavne, gastro, eno, etno i druge ponude – osmišljen na način da prezentira cjelokupni život staroga Buzeta na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće (kostimi, hrana, piće, proizvodi, glazba, običaji…).

Buzetska starogradska jezgra postaje toga dana prirodna pozornica na kojoj se odvija jedinstvena predstava – “prikazanje” u kojemu su “glumci” žitelji Buzeta. Manifestacija koja je i dobitnica prestižne nagrade TZ Istarske županije “Zlatna koza” za 2005. godinu, svakim svojim novim izdanjem privlači sve veći broj domaćih i stranih posjetitelja.

U sklopu manifestacije realiziraju se ove programske cjeline:

  • Sajam na Loparu
  • Prezentacija starih zanata na Pijacaletu
  • Koncert tradicijske glazbe na Veloj šterni
  • Pučki teatar na Baštionu
  • Etno magistrala starih obrta (kovačnica, pekara, češljara, lončarstvo, pletarstvo, tkalački stan…)
  • Prezentacija novih kostima
  • Magistrala domaćih gastro-delicija
  • Kulturna ponuda: muzejske zbirke i kulturno-povijesni spomenici Buzeta
  • Glazbena magistrala: gunjci, orkeštrine, kantaduri, trieštine…
  • Zabava: ulični zabavljači i žongleri, gutači vatre, klaunovi…

Manifestacija je inspirirana izvornom tradicijskom pučkom feštom, sajmom koji se pod nazivom Subotina, održavao redovito svake godine početkom rujna, od subote prije Male gospe (08.9.) do subote poslije Male gospe, u ulici prema Starom gradu, od zavoja do Velih vrata, na Loparu pa sve do trga ispred župne crkve. Tako je to bilo, prema usmenoj predaji, kroz cijelo 19.st. i prvu polovicu 20. st.. Nije nam poznato od kada se običaj udomaćio, koje su se godine održale prve Subotine (moguće i prije 19. st.), no sasvim je jasno da se Subotina u takvom obliku pučke fešte definitivno ugasila s početkom drugog svjetskog rata. U poslijeratnom razdoblju svi su se pokušaji oživljavanja Subotine sveli na skromnu organizaciju plesa i postavljanje ponekog prodajnog štanda, ali ubrzo je i to iščezlo.
Trebalo je proći dosta vremena da na površinu izroni nostalgija i sjeta za prošlim vremenima te da se započne s osmišljavanjem obilježavanja Dana Grada Buzeta na originalniji način. Od 1993. godine Subotina postaje i službeno Dan Grada, a revitalizacija tradicijske fešte isprva se godinama događa na Fontani, u sklopu koje se organizira niz sadržaja kulturnog, sportskog, gospodarskog, znanstvenog, turističkog, zabavnog i inog karaktera. Jedna od najvećih atrakcija Subotine na Fontani jest priprema fritode od 2000 i više jaja s tatufima, koja privuče u Buzet ogroman broj posjetitelja željnih dobre zabave. Najčešće na glavnom buzetskom trgu brojne goste zabavlja neko renomirano ime iz svijeta glazbene estrade.

Nakon deset godina takve Subotine, pojavila se ideja da se u te svečane rujanske dane oživi i starogradska jezgra. Godine 2002. prvi se put organizira u Strom gradu “Subotinu po starinski”. Nastoji se upriličiti samanj u što izvornijem obliku. Dovode se na Lopar svirači tradicijskih instrumenata (bajsi, vijulini, armonike, trombe…), pjevači, a posjetiteljima se nudi jela domaće istarske kuhinje i prikaz pripreme takvih specijaliteta. Muzej otvara posjetiteljima svoja vrata kao i vrata nekoliko dislociranih etno-postava. U glavnoj crkvi Uznesenja BDM upriličuje se svečana misa, a organizira se i mala tržnica – merkat s domaćim proizvodima. U Stari se grad pomalo vraćaju neke stare uzance, dijalektalna riječ, domaća muzika, izvorna istarska kuhinja… Tako je započela svoj hod “Subotina po starinski”.

Novim je Projektom predviđeno da se manifestacija proširi na cjelokupni prostor starogradske jezgre, da se raznim sadržajima i programima obogati svaki kutak, svaki trg, ulica, šetalište u starogradskoj jezgri kako bi se ona i na taj način oživjela, revalorizirala i turistički prezentirala potencijalnim posjetiteljima. Osnovna je ideja bila ponuditi nekoliko novih sadržaja, ekskluzivno vezanih uz Buzet, npr. Etno-magistralu starih obrta, a to je značilo obnoviti, sanirati i staviti u promocijsku funkciju sve stare radionice i obrte koji su u ne tako davnoj prošlosti bili vrlo koncentrirani upravo u buzetskome Starom gradu. Zaživjela je tako npr. stara gradska pekara, stara kovačija, stara radionica za izradu češljeva, žnjidarija…a razmišlja se i o postolaru, metlaru, tkalcu, uljaru, lončaru, pletaču košara, malinaru na pištrin….Te su radionice dislocirane po Starome gradu, a njihov je inventar, u cijelosti ili fragmentarno očuvan i u sastavu Zavičajnoga muzeja. Stari zanati koji nemaju svoje stalne prostore u čvrstim objektima, prezentiraju se na Pjacaletu – trgu starih obrta, a majstori dolaze i iz raznih krajeva Istre i šire.

     Kao specifičnost ponudili smo i Magistralu medicu tj. ponudu ljekovitih proizvoda nastalih u priručnim radionicama buzetskih travara i proizvođača ljekovitih napitaka. Zasjala je tako i stara buzetska apoteka s originalnim namještajem i sitnim inventarom, u kojoj se nude čajevi, vina, rakije, tinkture, masti, začini…
Posjetiteljima su naročito zanimljeve Gastro-magistrala s ponudom domaće kuhinje (maneštra, bobići, palenta, fuži, njoki, šugo, kapuz, skrob, pršut iz kašetina, ovčji sir, skuta, kobasice, kolačići…) i Eno-magistrala s ponudom vrsnih buzetskih vina, a koja nudi i prezentaciju proizvodnje mošta (posebno stare rane sorte portugalke), naravno ukoliko je godina rodna i grožđe zrelo u to vrijeme.
Zatim je tu neizostavna Art-magistrala koja nudi likovne izložbe u muzejskom prostoru, u atelijeru Ivančić te na otvorenom, a uz koju se često vezuje i promocija članova Buzetske likovne radionice.

Posebnost je ove manifestacije što ona želi biti što autentičnija, što izvornija. Stoga se velika pažnja pridaje izboru glazbe, glazbenih instrumenata, repertoara, izvođača. Razdoblje koje predstavljamo “voljelo” je gunjce, armonike trieštine, male orkeštrine, kantadure… temperiranu glazbu koja je dolazila sa zapada i sjeverozapada. Ta je glazba pala na plodno tlo i ostala do danas očuvana na ovim prostorima, potiskujući vjerojatno dotadašnje žanrove netemperirane glazbe poput pjevanja na tanko i debelo. U okviru “Subotine po starinski” posebnu draž ima mali Končertin tradicijske glazbe koji okuplja sve glazbene oblike i glazbene sudionike “Subotine po starinski”.

Inače, manifestacija se proteže kroz cijeli dan, u nedjelju, nakon Subotine na Fontani. Započinje u 12 sati kampelanjem, podizanjem zastave, ulaskom stoljetne Sokolske glazbe u Grad i “napovedanjem” događaja koji će se zbivati na pojedinim mjestima u gradu prema unaprijed utvrđenoj satnici. Naime, na svaki puni sat, na nekom od trgova zbiva se poneki jači program: npr. koncert na Veloj šterni, pučki teatar na Baštionu, vela maša u crkvi, prezentacija novih kostima, veliki ples na trgu pred crkvom…itd.
A prolaznik će šetajući starogradskim ulicama i trgovima primijetiti čitav niz oštarija uz koje sviraju gunjci i prolaze najrazličitiji kostimirani likovi iz prošlosti (špacakamin, škovacin, đelatajo, picaferaj, pompjeri, fotografi, žongleri, bubjari, glasnici, prodavači novina, medig i medicinska sestra, notajo i avukat, jandarmi i tati, štroliga, dikajine, šinjore i guspoda, kmeti i težaki, merkanti, artišti, kogi, malinari, meštri od sakiga dela…).

Posebnu draž ima merkat – tržnica na Loparu. To je zapravo naizvorniji dio Subotine kao sajma, mjesta i vremena kada se mogla kupiti roba. Stoga se i danas, upravo na Loparu,na južnom šetalištu Staroga grada, na lijepo uređenim štandovima, nude najrazličitiji domaći proizvodi: voće, povrće, vino, rakija, sir, skuta, kolačići, ulje, začini, slatkiši, sitnice za kuću, suveniri i razne dekoracije. Tržnica se nadovezuje na postojeće bitege kao što su Bitega ud sega, Bitega ud kafe, Bitega ud bjankerije – Mariška, Bitega Albino…te stvarne prodavaonice suvenira koje su i inače otvorene u Starom gradu.

Svake se godine nastoji ponuditi neki novi sadržaj kao atrakcija (kmet s tuvuron, jandarmi na konju i tati, štroliga, pompjeri, Šavrini, pljočkari …) i neki novi suvenir (piquentin- novčić od Subotine, Buzetski biškot, kolačići, šugaman, tavajol, đornal..)…

Želja nam je da svaki posjetitelj osjeti tu isprepletenost zvukova, okusa i mirisa, da osjeti toplinu staroga buzetskog govora, da osjeti dah starine i prohujalih vremena. Da poželi, i pokuša, zašto ne, i sam postati dio te lijepe priče. Vratiti se u neka stara, da li bolja?, u svakom slučaju mirnija, manje stresna i, sasvim sigurno, vedrija vremena.
Mnogi su Buzećani u ovoj manifestaciji prepoznali svoje korijene, ponovno su otkrili svoj grad, vrijednosti u njemu, baštinu koja je stoljećima ovdje snivala svoje snove čekajući da ju netko prigrli. Mnogi su ovdje skladno zaplesali uz starinsku orkeštrinu, uz gunjce, bez razglasa i bez suvišne buke…Nazdravili su si i popili mižol vina uz razgovor na temu ” kako je nekad bilo”. I mladi su zdušno prihvatili manifestaciju i našli svoje mjesto u njoj. Oni su naša stalna potpora, a mnogi od njih i izuzetno aktivno sudjeluju u osmišljavanju pojedinih programa. Čak su i djeca pronašla nešto za sebe: ponajprije su im zanimljivi žongleri, gutači vatre, klaunovi, mađioničari…a drago im upoznati i stare igre poput trilje ili mlina, laštika, šćinka…Od ove im godine pripremamo i poseban prostor: Đardin za otroke s nizom njima primjerenih sadržaja gdje će se osjećati ugodno i zaigrano dok im roditelji obilaze druge punktove. S djecom će raditi tim dječjih animatora.

ORGANIZATORI MANIFESTACIJE: GRAD BUZET, POU “AUGUSTIN VIVODA” BUZET, TZG BUZETA

Mjesec hrvatske knjige

…je manifestacija posvećena knjizi, književnom stvaralaštvu, autorima, izdavačima, knjižnicama, knjižarama…Cilj joj je animirati što veći broj čitatelja i korisnika knjižničnih programa. Tijekom manifestacije nastoje se prezentirati novi naslovi, promovirati novi autori, ukazati na eventualne probleme izdavaštva, prevoditeljske djelatnosti, prodaju knjiga…Otvaraju se nove knjižnice, knjižnični ogranci, osmišljavaju se posebni kulturni programi u središtu kojih je knjiga