• Osnovana je 1888. godine
  • Službeno je otvarena 6. srpnja 1890. godine
  • Na otvaranju, među ostalima, govore su održali i urednik “Naše sloge” Matko Mandić, te Fran Žitka, istaknuti slovenski rodoljub, a pročitana je i čestitka Vjekoslava Spinčića, istaknutog istarskog narodnjaka
  • Prvi predsjednik čitaonice bio je dr. Mate Trinajstić

Narodna knjižnica Buzet ima dugoljetnu povijest i tradiciju. Osnovana prije gotovo stodvadeset godina, u vrijeme hrvatskog narodnog preporoda, bila je glavno sjedište buzetskih narodnjaka i inetelektualaca.

Već 1888. godine buzetska čitaonica započinje s radom, ali je njeno otvaranje javno objavljeno tek 6. srpnja 1890. godine. Službeno otvaranje zbilo se nakon što su od Namjesništva u Trstu, nakon podužeg čekanja, stigla potvrđena Pravila čitaonice.

Iz tih je pravila uklonjena, režimu neprihvatljiva, odredba da počasni članovi društva mogu postati “muževi zaslužni po narod”. Zanimljivo je da je u vrijeme otvaranja čitaonice na Buzeštini bilo 12 185 Hrvata, od čega je udio nepismenih iznosio 92,58% (prema službenoj statistici iz 1890. godine). Na području čitave općine djelovala je samo jedna hrvatska osnovna škola i to u Sovinjaku. Ostale škole bile su talijanske, među njima posebno su se isticale one na Vrhu, Humu i Zrenju, namijenjene odnarođivanju hrvatske djece.

Samo slavlje otvorenja zbilo se u trobojnicama okićenom Buzetu. Uz mnoštvo naroda od uglednika bili su prisutni i urednik “Naše sloge” Matko Mandić te istaknuti slovenski rodoljub Fran Žitka. Osnivačka skupština započela je izvedbom “Lijepe naše”, nakon čega su slijedili mnogi nadahnuti govori o teškom gospodarskom položaju istarskih seljaka, o potrebi prosvjete i prosvjećivanja naroda, o otvaranju hrvatskih škola, neravnopravnom položaju hrvatskog jezika, širenju knjige i pismenosti te o putovima za ostvarivanje prava potlačenih. Osobit naglasak stavljen je na potrebu očuvanja materinskog jezika.

Putem brzojava otvorenje Buzetske čitaonice pozdravili su Slavjanska čitaonica iz Trsta, Slavjanska puljska čitaonica, Narodna čitaonica iz Sežane i Hrvatska čitaonica iz Vrbnika na Krku. Prilikom otvaranja pročitana je i čestitka istaknutog narodnjaka i zastupnika porečkog Istarskog sabora Vjekoslava Spinčića, koja je u prikupljenom mnoštvu izazvala veliki pljesak i uzvike odobravanja.
Svečanost otvaranja nastavljena je zajedničkom večerom, pjesmom, plesom i narodnim veseljem koje je trajalo do duboko u noć. Tijekom zajedničke večere nizale su se zdravice s mislima i prijedlozima za budući rad čitaonice. Pjevački zbor izvodio je pučke i rodoljubne pjesme, među kojima i one Matka Brajše Rašana – tadašnju istarku himnu “Predobri Bože” i istarsku koračnicu “Istrane dragi”.
Za prvog predsjednika izabran je dr. Mate Trinajstić. Među istaknutim članovima bio je Matko Brajša Rašan, općinski tajnik buzetske općine od 1888. g., poznati istarski skladatelj, autor istarske svečane pjesme “Krasna zemljo”.

Buzetska čitaonica bila je okupljalište značajne intelektualne i narodnjačke struje Buzeštine, te je kao takva uspješno djelovala niz godina. U ponudi je imala sve istaknutije južnoslavenske novine i časopise tog vremena (npr. “Naša sloga”, zagrebački “Obzor”, tršćanska “Edinost”, ljubljanski “Slovenski narod”). Čitaonica je raspolagala i povećim brojem knjiga. Posebno je pozornost davana periodici i ostalim publikacijama upotrebljivim u gospodarskom prosvjećivanju ljudi.

U okviru čitaonice organizirana su mjesečna predavanja o gospodarskim temama važnima za napredak sela (predavanja o filokseri, peronospori, uzgoju svilene bube, gnojidbi, bolestima stoke…). Održavali su se i tečajevi opismenjavanja te različite recitetorske i glazbene priredbe te igrokazi. Te su priredbe bile povod osnivanja pjevačkog zbora, tamburaškog orkestra te dramske družine koji su djelovali unutar čitaonice. Čitaonica je svoje aktivnosti proširila i na druga sela Buzeštine. Tako je ostao zapis da je 15. lipnja 1891. godine predsjednik čitaonice dr. Mate Trinajstić na Vrhu održao predavanje o filokseri.

Godine 1894. godišnja skupština buzetske čitaonice nije se održala u Buzetu već u susjednom Sv. Martinu što se iskoristilo za promociju knjige i pisane riječi kao općeg dobra, a ne privilegije obrazovane elite. Na toj se skupštini raspravljalo i o “nekim bitstvenim promjenah pravila e da se uzmogne pomoći i vanjskim članom da čitaju danomice novine.”

Priredbe su se održavale i u Sv. Ivanu (21. studenog 1897. godine) gdje je uz nastup pjevačkog zbora i tamburaškog orkestra izvedena i popularna “šalo-igra” – “Tko će biti hajduk”. Slična je priredba održana i 1899. godine u Štrpedu.
Buzetska se čitaonica 1898. godine uključila i u program obilježavanja 50. obljetnice vladavine cara Franje Josipa I. organizirajući koncert tamburaša i guslara kojim je kasnije gostovala u nekoliko mjesta Buzeštine.
Jedan od najvećih uspjeha buzetskih narodnjaka i Hrvatske čitaonice bila je izgradnja Narodnog doma u Buzetu 1907. godine, u kojega su kasnije smještene čitaonica i ostala društva i ustanove (Buzetska posujilnica, Glazbeno društvo “Sokol”…).

Hrvatska čitaonica u Buzetu pridonijela je opismenjavanju i prosvjetnom napretku Buzeštine. Bila je i odličan primjer hrvatsko-slovenske kulturne i preporodne suradnje. Osim hrvatskih posjedovala je i slovenske knjige, časopise i novine. S jednakim se štovanjem njegovalo i hrvatske kao i slovenske pjesme, plesove, folklor te se obilježavalo značajne obljetnice obaju naroda. Čak se u svečanim prigodama, na Narodnom domu, uz hrvatsku vijorila i slovenska zastava. Slovenci su bili i među najistaknutijim aktivistima čitaonice, tako je slovenac dr. Dolenc bio višegodišnji predsjednik Hrvatske čitaonice u Buzetu.

Kvaliteta hrvatsko-slovenske uzajamnosti najbolje je svjedočila akcijom buzetske i slovenskih čitaonica kojom se prikupila pomoć za nadoknađivanje štete narodnjaku Antunu Šestanu iz Draguća kojemu su neistomišljenici, nakon fizičkog obračuna zapalili kuću, štalu i konobu. U toj su se akciji, uz buzetsku posebno istakle čitaonice Kopra, Trsta, Sežane, Gorice, Boljunca i Jelšana. Buzetska i slovenske čitaonice imale su i zajednički cilj da prikupe sredstva za izgradnju hrvatskih i slovenskih škola.
Raspadom Austro-Ugarske Monarhije i dolaskom talijanske vojske, započinju teška vremena za Narodni dom i sve ustanove koje u njemu djeluju. Godine 1921., fašističke vojne vlasti zatvaraju sve hrvatske udruge i ustanove. Zabranjuju rad htvatske čitaonice, a uskoro slijedi i spaljivanje knjiga i ostalog inventara na samo Pučke knjižnice već i mnogih privatnih knjižnica na Buzeštini.
Nakon Drugog svjetskog rata, Knjižnica se obnavlja i započinje s radom 1948. godine kao društveno-prosvjetna organizacija, a od 1958. godine kao samostalna prosvjetna ustanova. Od 1961. godine do danas djeluje u okviru Narodnog sveučilišta, odnosno Pučkog otvorenog učilišta “Augustin Vivoda” Buzet. U tom je razdoblju knjižnica često mijenjala svoje sjedište. Godine 1970. konačno se vratila u Narodni dom gdje je do danas smještena.

Od 1990. godine, otkad jača suradnja s Matičnom službom za narodne knjižnice Istre, počinje se ozbiljnije prilaziti problemima knjižnice. Znatno se obogaćuje fond, prostor se osuvremenjuje i kvalitetnije oprema, a o knjižničnoj djelatnosti brine stručna kvalificirana osoba. Knjižnica iz prizemlja seli na kat Narodnog doma, a 1993. godine otvara se i čitaonica sa studijskim odjelom.

2019. godine buzetska knjižnica seli u novouređeni prostor u središtu grada.
Inauguracija prostora upriličena je 15. listopada 2019. prigodomssvečanosti otvorenja Mjeseca hrvatske knjige na nacionalnoj razini.