U četvrtak, 27. listopada, u Buzetu (Narodni dom) gostuje Kazalište slijepih i slabovidnih osoba s predstavom Bijeli klaun, nastalom prema romanu Damira Miloša. Predstava počinje u 12 sati i namijenjena je ponajprije učenicima viših razreda osnovne škole.

O čemu je riječ? Ukratko: dječak živi u cirkusu. Njegovi roditelji su klaunovi i nastupaju u cirkusu, zajedno sa mađioničarima, krotiteljima itd. Jednog dana, kad je imao sedam godina, saznao je da ne razlikuje boje. On je sve vidio u tonovima sive i crne boje. Jednog dana je šetao šumom i susreo slijepog starca. Starac mu je u nekoliko mjeseci pomagao pronaći boje. Dugim razgovorima pronalazili su osnovne boje; plava, zelena, crvena, bijela…

Ovom predstavom uključujemo se u  obilježavanje međunarodnog Dana bijelog štapa (slijepih i slabovidnih osoba) 15. listopada, te senzibiliziramo građanstvo, a posebno djecu i mlade s ciljem podizanja svijesti o specifičnim potrebama slijepih i slabovidnih osoba, ali i obavezama zajednice prema njima,  kako bismo im pomogli ali i srušili predrasude i pogrešne zaključke.

Kazalište „Novi život“ iz Zagreba najstarije je kazalište slijepih i slabovidnih osoba  na svijetu, postoji od 1948. godine. U 74 godine djelovanja Kazalište Novi život ostvarilo je preko 3550 predstava i 110 premijera, a za vidljivost i aktualnost suvremenih projekata tog teatra uvelike je zaslužan njegov spiritus movens – Vojin Perić.

Damir Miloš, autor romana Bijeli klaun, rođen je 1954. godine u Opatiji. Objavljivao je drame, prozne, esejističke i teorijske tekstove, knjige i priručnike o jedrenju. Prozne knjige: Bijeli klaun, Zoe, Kapetanov dnevnik, Nabukodonozor, jedriličarski brevijar Pod jedriljem krstača.

„U predstavi Bijeli klaun  zrcale se sve ljepote života, one nadrastaju sve teškoće i nedaće. Bijeli klaun i Djevojčica – Ljubav. Bijeli klaun i Zmaj – pobjeda jave nad snom. Bijeli klaun i Slijepi starac – mudrost, potreba za učenjem, dušino svjetlo i na kraju Bijeli klaun i njegovi roditelji, klaunovi – obitelj, odrastanje i osamostaljenje. Igramo predstavu za djecu, ali i za sve one koji nisu do kraja odrasli, a za one koji baštine osjećaj potpune odraslosti predlažemo povratak u budućnost, među one na kojima svijet ostaje.“ /Vojin Perić/