Osebujan dramski i prozni rad, s naglaskom na zadnjem romanu “Nekoliko ptica i jedno nebo”, i prošlogodišnjoj zbirci kratkih proza “Priče o samoći”, prezentirao je Miro Gavran, književnik, dramatičar, romanopisac, pripovjedač i pisac za mlade, na književnom susretu “Na Baštionu”, koji se u svom četrnaestom izdanju održao u starogradskoj jezgri, u lapidariju Zavičajnog muzeja u Buzetu. Na književnom susretu gostovala je i njegova supruga Mladena, kazališna, televizijska i filmska glumica, tako da je ovogodišnje postkorona izdanje “Baštiona” obilježila i izvedba dramskih inserata.
Gavran se u kontekstu “Priča o samoći” usudio ustvrditi da je dominantna tema 21. stoljeća samoća i osamljenost. I za književnost i za ljude.
– Govorim o više vrsta samoće i osamljenosti. O ljudima koji su osamljeni zato jer žive pokraj nekoga s kime nemaju relaciju zajedništva. Imamo one koji su zaista sami, koji nemaju umijeće uspostaviti kontakt s drugima. Govorim o osamljenosti koja je nova vrsta osamljenosti vezana uz mlade ljude. Nekada je bilo nezamislivo, prije stotinjak godina, da je čovjek od 20 godina osamljen. Svi su živjeli u mnogoljudnim obiteljima. Drugačije su izgledala sela i gradovi. Sada idemo kroz moju rodnu Slavoniju pa se vozimo po dvadeset, trideset kilometara, da ne vidimo ni jednog čovjeka, ni starca ni ženu, to je nekada bilo nezamislivo. Tema samoće, osamljenosti, ima veze i sa stilom života, s tehnološkim novotarijama. Pokazalo se da kako vrijeme prolazi, svakih deset, dvadeset godina, sve smo dalji od drugih ljudi. Književnost je tu jako važna. Zalažem se za književne klubove, zato volim i književne susrete. Umjetnička djela nam mogu pomoći da nešto shvatimo o drugim ljudima i da nismo sami čak i u trenucima kada nema u našoj blizini nikoga drugoga, rekao je Gavran obraćajući se buzetskoj književnoj publici.
Bračni i umjetnički par Gavran, Miro i Mladena, svojim su programom, predstavili autorski opus Mira Gavrana, čiji se najkraći opis može svesti na nizanje superlativa. Predstavljajući svog književnog gosta Mirjan Flego, knjižničar Gradske knjižnice, istaknuo je kako je Gavran najprevođeniji suvremeni hrvatski pisac, najizvođeniji hrvatski dramatičar.
– Miro Gavran jest jedan od najplodnijih suvremenih hrvatskih pisaca, koji piše romane, priče, knjige za djecu, ali je ponajviše poznat zbog svog dramskog stvaralaštva, koje je započelo 1983. dramom “Kreontova Antigona” i koje ga je odvelo na putovanje svijetom, od Argentine do Indije, a njegova su djela prevedena na više od 40 jezika. Vjerojatno je jedini živući dramatičar koji ima festival posvećen isključivo njegovom radu, Gavranfest, koji je započeo 2003. godine u slovačkom gradu Trnava da bi se kasnije selio u Krakow, Prag i Augsburg, naglasio je Flego. Gavran je dobio dvadesetak književnih i kazališnih nagrada u zemlji i inozemstvu, a među njima i nagradu Central European Time (1999.), koja se dodjeljuje najboljim srednjoeuropskim piscima za cjelokupan opus, te nagradu Europski krug (2003.) za afirmaciju europskih vrijednosti u književnim tekstovima.
Usto je trostruki dobitnik Nagrada za dramsko djelo “Marin Držić” Hrvatskog ministarstva kulture za tekstove “Kad umire glumac”, “Zabranjeno smijanje” i “Nora danas”. Miro Gavran primio je 2017. godine u Beču Europsku nagradu Dr. Alois Mock koja se dodjeljuje osobama koje se u svom radu posebno zalažu za jačanje europskog jedinstva. Također je 2016. godine odlikovan Redom kneza Branimira s ogrlicom, za osobite i višegodišnje zasluge stečene promicanjem međunarodnog položaja i ugleda Hrvatske u području književnosti.
Zajedno da suprugom glumicom Mladenom 2002. godine pokrenuo je Teatar Gavran. Prva premijerna izvedba bila im je monokomedija “Hotel Babilon”, koju je Mladena odigrala više od dvije stotine puta, i za tu interpretaciju bila ovjenčana i značajnim nagradama. Na buzetskom gostovanju izvela je dva lika iz “Hotela Babilon”. Mladena, inače višestruko nagrađivana za svoj rad, upravo je za glumački nastup u predstavi “Hotel Babilon” osvojila Nagradu žirija “Zlatna murva” na Festivalu “Glumište pod murvom” u Skradinu u kolovozu 2010. godine.
Književnu publiku zanimala je financijska strana književnosti, a Gavran je uzvratio da zadnjih dvadesetak godina u Europi od romana slabo pisci žive, od poezije nikako, od kratkih priča još slabije nego od romana. – Ono od čega pisci mogu živjeti je kazalište. Da nije kazališta ne bih mogao biti profesionalni pisac. Imam tu sreću da imam dvadesetak premijera godišnje po cijelom svijetu, od toga me pola njih ne plaća, a pola plaća, prokomentirao je kroz smijeh Gavran i dodao kako je ispunjen dok piše. “Bogu sam zahvalan da mogu živjeti od pisanja”.
Supružnicima Gavran gostovanje u Buzetu, kako su rekli, bio je pomalo poseban događaj, jer zadnji njihov zadnji zajednički nastup bio je na promociji romana “Kafkin prijatelj” u Litvi, prije tri mjeseca. (IZVOR: Glas Istre, autor: Gordana Čalić Šverko, 08.06.2020.)
