Hari Vidović: Made in Istra
Hari Vidović rodjen je 12.05. 1979. godine u Kopru. U Puli je 1997. godine završio Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna - smjer slikarstvo. Na Filozofskom fakultetu u Rijeci 2004. godine diplomirao je Likovnu kulturu - odsjek slikarstvo kod profesora Marijana Pongraca. Do sada je sudjelovao na 10-ak skupnih izložbi.

Istra, taj mnogi će reći magični trokut, vrelo je inspiracija umjetnicima i kreativnim ljudima koji u sivoj, bijeloj i crvenoj zemlji, u gradićima i mjestima, crkvi, u svakom kutku, na kamenu, staroj škurnici, lokotu ... pronalaze neiscrpan broj tema i motiva za svoje stvaralaštvo. Jedan od tih zaljubljenika, poznavatelja i tumača Istre kakva je nekada bila i kakva je danas je i Hari Vidović, stanovnik Roča - srca glagoljaša i glagoljaštva tog čarobnog poluotoka, polazišta za njegovu slikarsku avanturu, koja se intenzivirala upravo posljednjih nekoliko godina. Marljivo i predano slikajući, stvorio je dvije različite serije slika, koje ćemo najlakše opisati kao figurativne i apstraktne. Kod ovih prvih prepoznati ćemo motive iz Bala, Grožnjana i Oprtlja, prepoznati ćemo stare grablje ispod Roča, škrile na podu. Kod drugih, na način apstraktnog slikarstva Hari Vidović želi uputiti motritelja da sam otkrije motiv koji se nalazi na slici i koji u prvi mah nećemo prepoznati, te da pokušamo razumjeti i prvenstveno osjetiti ono što gledamo. No, bez obzira na to, sve radove povezuje gotovo jednak način slikanja i tretiranja površine slike. U ovom slučaju, pogotovu kod najnovijih radova, slika nije samo slika, nego je to cjelina koju čine platno na kome se nalazi osnovni motiv, te okvir i intervencije na glagoljici. Rekli bismo da autor zapravo priča priču koja započinje u središtu platna i preko okvira dolazi k nama. Glagoljica je tu ne samo estetski dio, nego nosi poruku i govori o slici. Dio te zanimljive priče o Istri su i okviri - stara daska, okov, komad željeza obrađeni na način kako su to radili nekadašnji majstori. Autor na taj način želi spojiti Istru kakva je nekada bila i onu danas, kroz materijal i način njegove obrade prikazati odnos staroga i novoga i s pomoću tri gotovo jednakovrijedna dijela slike poslati poruku koja neće biti svakome ista, jer ona ovisi o našem odnosu do tema i motiva kojima se Hari Vidović bavi.

Galerija slika (klikni ovdje).

Luka Petrač: Grumen jeke
Narodni dom, Galerija u holu. Buzet, 08. do 30. lipnja 2010.g. Postav izložbe: Saša Nikolić. Opseg izložbe: 12 mozaika i 11 slika u tehnici ulja na papiru.
Luka Petrač rođen je 1980. godine u Zagrebu. Godine 2001. diplomirao je na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu, a 2006. na grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu u klasi prof. N. Arbanas. Radi na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je imao 5 samostalnih izložbi, a sudjelovao je i na 15-ak skupnih. Mozaici, koji su najčešće bili uzorak kompleksnih tema, u likovnoj imaginaciji Luke Petrača zadobivaju težište intimnog drhtaja sveprožimajuće likovne stvarnosti, što ga izdvaja iz mlađe generacije likovnjaka. S druge pak strane, a radi se o izloženim slikama - svojevrsnom hommageu duhovnim uzorima svojega imaginarnog muzeja, stvara svoj umjetnički svijet na temelju reciklaže, re-kreacije i re-interpretacije velikih uzora iz povijesti umjetnosti. Od svakog velikana uzima jedno antologijsko djelo, kao paradigmu za reinterpretaciju.

Galerija slika (klikni ovdje).

Hum najmanji grad na cijelome svijetu
Zavičajni muzej Buzet, 28. svibnja do 10. lipnja 2010.g. Postav izložbe: Saša Nikolić. Opseg izložbe: 37 fotografija u boji. Izlažu: Dražen Lapić (10 fotografija), Ratko Mavar (10 fotografija), Damil Kalogjera (10 fotografija) i Aleksandar Merlak (7 fotografija). Umjetnička, tuzemna, skupna izložba.
Najmanji je na cijelom svijetu i neiscrpna je inspiracija. Eminentni hrvatski fotografi, članovi ULUPUH-ove Sekcije za fotografiju Dražen Lapić, Ratko Mavar, Damil Kalogjera kojima se pridružio HumljaninAleksandar Merlak, doživjeli su ga na svojstven način. Umjetničke fotografije s humskim motivima predstavili su na izložbi "Hum najmanji grad na cijelome svijetu" koja je u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta Augustin Vivoda otvorena u drevnoj palači Bigatto, sjedištu Zavičajnog muzeja u Buzetu. Do realizacije izložbe došlo je zahvaljujući naporima Foto art unije iz Zagreba, koja je do sada ostvarila više sličnih projekata. - Doći nekamo s punom torbom fotografske opreme i snimljenom fotografijom prikazati dušu i duh nekoga mjesta ili krajolika ili ljudi koji tamo žive, često je gotovo nemoguća zadaća. Jer, nije cilj fotografa kao umjetnika vjerno prenositi viđenu stvarnost, cilj je na svoj način interpretirati je. Izložbu je otvorio gradonačelnik Valter Flego. U buzetskom muzeju predstavljen je izbor fotografija iz najnovije fotomonografije "Hum najmanji grad na cijelome svijetu", koja će se promovirati 12. lipnja, na Dan Huma u Humu.

Galerija slika (klikni ovdje).

Davor Curić: Posljednja oaza
Zavičajni muzej Buzet, 14. do 28. svibnja 2010.g. Postav izložbe: Saša Nikolić. Opseg izložbe: 22 fotografije u boji. Umjetnička, tuzemna, samostalna izložba.
"Posljednja oaza", izložba fotografija grafičkog dizajnera Davora Curića iz Zagreba, otvorena ovog vikenda u drevnoj palači Bigatto, sjedištu Zavičajnog muzeja, oduševila je poznavatelje ovog umjetničkog izričaja. Jer iako se autor uglavnom posvetio najkonvencionalnijem fotografskom žanru, pejzažu, njegove je snimke u potpunosti zaobišao uobičajeni repertoar koji "glumi" izvornost pastorale podređen ukusu razglednica. Otvarajući izložbu održanu u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta "Augustin Vivoda" kustos muzeja Saša Nikolić dao je nekoliko vlastitih opservacija o Curićevu stvaralaštvu te rekao da se radi o autoru koji se svojim načinom fotografiranja izdvaja i ističe među kolegama koji se bave pejsažnom fotografijom. "Radi se o dobro kadriranim, kompozicijski i tonalitetno ujednačenim fotografijama koje u simbiozi sa zanimljivim motivima nude novi i svježi pogled na džunglu na rubu velegrada. Svoje motive pronašao je naime u Zagrebu i njegovim rubnim područjima, Maksimiru, Savici, Jarunu, Medvednici i livadama oko samog grada", istaknuo je Nikolić. Izložba koju čini izbor od preko 20 fotografija, dio ciklusa nastalog kroz posljednje tri godine, može se pogledati do 28. svibnja. Davor Curić, grafički dizajner u statusu slobodnog umjetnika, član je grafičke sekcije ULUPUH-a, HDD-a te osiguranik HZSU-a. Kontinuirano se bavi grafičkim dizajnom, ilustracijom i u novije vrijeme fotografijom. Kao član Fotokluba Zagreb izlagao je na domaćim i međunarodnim grupnim izložbama fotografije. Ovo mu je druga samostalna izložba fotografije. (G. ČALIĆ ŠVERKO, Glas Istre)

Galerija slika (klikni ovdje).

Bruno Mezić: Flota oj šporkice
Zavičajni muzej Buzet, 23. travnja do 07. svibnja 2010.g. Postav izložbe: Saša Nikolić i Bruno Mezić. Opseg izložbe: 29 radova u formi visokog reljefa. Umjetnička, tuzemna, samostalna izložba.
U petak 23. travnja u buzetskome se Zavičajnom muzeju otvorila samostalna izložba "Flota oj šporkice", suvremenog umjetnika iz Zagreba, Bruna Mezića. Kako sam autor kaže, takozvane naplavine, a zapravo - smeće iz mora, skupio je na obali jedne male uvale na otoku Ižu. To je samo mali djelić svega onoga što namjerno ili slučajno završi u moru pa onda i na obali. Dok je promatrao i "proučavao" svaki pojedini komad premećući ga između prstiju nije mu bilo teško zamisliti ljude koji su te predmete koristili i situacije u kojima su dospjeli u more. Izdvojeni iz svoje cjeline i lišeni prvotne namjene, svi ti materijali, oblici, strukture i boje pod utjecajem mora i vremena dobili su novi izgled a uklopljeni u forme brodova i novi smisao. Brod je glavna poveznica čovjeka i mora, sredstvo kojim čovjek upoznaje more i živi s njim. Brod otvara put u nepregledno prostranstvo uz uvijek prisutnu neizvjesnost čim se odvežeš i makar malo otisneš od kopna. Gledajući s druge strane, kad jednom upoznaš more ono je uvijek ostaje isto i poznato - jedno i konačno. No, bez obzira na sve, ovi brodovi svjedoče o zagađenju mora i premda su simboličan primjer reciklaže otpada bilo bi puno ljepše kad bi ovakvih brodova bilo sve manje, to jest, kad bi autoru ponestalo materijala! Brodove je sastavio u formi visokog reljefa samo od predmeta ili dijelova predmeta koje je skupio na obali i koje nije dodatno obradio.

Galerija slika (klikni ovdje).

Autoportret: Margareta Lekić i Zdravka Ivandija
Zavičajni muzej Buzet, 02. do 16. travnja 2010.g. Postav izložbe: Margareta Lekić, Zdravka Ivandija i Saša Nikolić. Opseg izložbe: instalacija od 4 otiska lica u zemlji Margarete Lekić i 28 crteža Zdravke Ivandija. Umjetnička, tuzemna, samostalna izložba.
U drevnoj palači Bigatto, sjedištu buzetskog Zavičajnog muzeja, otvorena je izložba slika "Autoportret", na kojoj su svoje nove radove izložile mlade umjetnice iz Zagreba, Margareta Lekić i Zdravka Ivandija. "Baratajući otiskom kao temeljnim simboličkim prikazom egzistencije, svojevrsnim portretom zamjećivanim od prapovijesti, još od primitivnog poriva pećinskog čovjeka da napravi otisak svoje ruke do Yvesa Kleina, koji isti nagon suvremeno interpretira i koristi ga za svoj izričaj, Lekić je ostvarila dokumentaciju vlastite osobnosti autoportretiranjem, grubom simboličkom manirom otiskivanjem vlastitog bića u jednako tako simboličkom materijalu, zemlji. Time je pojačan naglasak na simboliziranju egzistencijalnih pitanja", istaknuo je citirajući autoricu kustos muzeja Saša Nikolić.
Četiri otiska u zemlji gruba su podjela identiteta, odnosno temperamenta kako u psihoanalizi tako i u umjetnosti: sangvinik, kolerik, melankonik i flegmatik. Time autorica pokazuje sve stadije ljudske psihe na pri mjeru vlastitog portretiranja svakodnevnice. Margareta Lekić, rođena Osječanka, diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na Odsjeku za kiparstvo, gdje upravo pohađa drugu godinu poslijediplomskog umjetničkog doktorskog studija kod mentora prof. Slavomira Drinkovića. Prenoseći na otvaranju izložbe dojmove Zdravke Ivandije, Nikolić je naglasio da su njeni crteži dokumentacija repeticije jedne situacije koju svakodnevno upražnjava i također predstavljaju autoportret. Crteži, koji u bazi imaju repetitivnost, idu u smjeru prezentacije istog ženskog lica. Oko promatrača stavlja se u prvi plan, a Ivandija se prepušta osjetu poznavanja svog lica, vlastitom doživljaju sebe. Ova Zagrepčanka diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Peruška Bogdanića. Radi kao kostimografkinja na kazališnim predstavama. (G. ČALIĆ ŠVERKO, Glas Istre)

Galerija slika (klikni ovdje).

Tanja Ostojić: Slike
Zavičajni muzej Buzet, 19. do 31. ožujka 2010.g. Postav izložbe: Saša Nikolić. Opseg izložbe: 17 slika u različitim likovnim tehnikama. Umjetnička, tuzemna, samostalna izložba.
Samostalna izložba slika Tanje Ostojić, mlade umjetnice iz Kaštelira, otvorena je ovog vikenda u palači Bigatto, sjedištu Zavičajnog muzeja u Buzetu, u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta "Augustin Vivoda".
Vatromet boja i motiva te različitih likovnih tehnika od akvarela, enkaustike pa do eksperimentiranja građevinskim materijalima i pijeskom za fasade obilježja su likovnog opusa mlade Kaštelirke, rekao je otvarajući izložbu kustos muzeja Saša Nikolić.
- Tanja Ostojić je za vrijeme školovanja u Puli, a tako i danas kada studira u Milanu, bila i jest aktivna u radu s djecom s poteškoćama u razvoju pa pojedini motiv i način njihove interpretacije pomažu djeci da se i ona likovno izraze, rekao je Nikolić. Akvareli pod nazivom "Impresija" s motivima bakterija promatranih mikroskopom, svojom teksturom i uzorkom aplicirat će se na tkaninu za izradu odjevnih predmeta što je izravno u vezi za specijalizacijom Product designa koju uz redovan studij Tanja Ostojić pohađa u Milanu. Upravo zbog studijskih obveza, protekle subote uspješno je položila diplomski ispit, Tanja nije mogla prisustvovati otvaranju izložbe u Buzetu, ali ju je zato u glazbenom dijelu programa Mješoviti pjevački zbor Korona iz Umaga, pod vodstvom njenog oca Branislava Ostojića. (G. ČALIĆ ŠVERKO, Glas Istre)

Galerija slika (klikni ovdje).

Renato Percan i Drago Orlić: Štrolige, prči i divice - Istarska Pastorala, Grafička mapa
Zavičajni muzej Buzet, 05. do 18. ožujka 2010.g. Postav izložbe: Saša Nikolić. Opseg izložbe: 14 grafičkih listova. Umjetnička, tuzemna, samostalna izložba.
Predstavljena je grafička mapa nastala u suradnji dvojice istarskih umjetnika - likovnog umjetnika Renata Percana i književnog stvaratelja Drage OrlićaRadi se o likovno-pjesničkoj mapi "Štrolige, prči i divice (Istarska pastorala)", koja je nastala u proljeće 2009. godine. Tiskana je tehnikom supraprint na 275 gramskom papiru marke Gmund chamois, dimenzija 297 x 420 mm i sadrži 14 listova. Na 12 listova tiskane su usporedo pjesme i grafike, dok je na prva dva lista naslovnica s predgovorom Tonka Maroevića. Svaki list otisnut je u 60 primjeraka i označen arapskim brojevima od 1 do 60. Na otvorenju izložbe stihove iz mape govorili su Regina Percan i Drago Orlić, a prikazan je i film oRenatu Percanu "Genij, tu pored nas" autora Milana Polića.

Galerija slika (klikni ovdje).